|
- Ne volim kad mi post završi na naslovnici. Iako je ovo sve javno pa ionako svi imaju pristup mojim mislima, prevelika eksponiranost mi smeta. Na neki čudan način imam osjećaj da narušava privatnost. A i post ionako nije bio jedan od onih koje bi voljela vidjeti na nekom javnijem mjestu od one desne rubrike almost cool blogova. Čekam da klizne u arhive naslovnice i da se sve vrati na staro. Biti na naslovnici nije dokaz nečije kvalitete pisanja već mišljenje urednika što bi moglo biti čitano. A veza sa starijim čovjekom uvijek nosi i posebno zanimanje.
- Kupili smo kameru i sad planiramo biti Stipe Božići i snimati dokumentarne filmove o Velebitu i Lici općenito. A meni se u mislima pojavila stara ideja da snimim i nešto što bi možda onda poslala na RAF. Jer RAF je kul. Želim da se moj film prikazuje na RAFu i da to ljudi gledaju i da se ja onda na trenutak osjećam kao... redatelj. Iako sam uvijek htjela biti samo direktor fotografije ili montažerka.
- Za 30 dana idem na terensku. I jedva čekam da prođe tih 30 dana i da sjednem u bus puna entuzijazma jer ove godine znam što me čeka i da stignem u Prag, ostavim torbu u nekom hostelu ili studentskom domu i prošećem do prve hospodňe, naručim pivo od 12 promila i slušam pražane kako mluve češki.
Dugo sam bila opsjednuta francuskim. Učila ga 7 godina, recimo da sam ga i počela govoriti. Voljela sam i njemački jer mi je uvijek nekako išao i bilo je super ići na natjecanja, a ne ići u školu i pisati ljudima sastavke za besplatnu kavu ili čokoladu. I voljela sam portugalski pa ga nadobudno pokušala učiti sama, ali nisam otišla ni korak dalje od Dobar dan, Kako ste, Zovem se Marija i imam toliko i toliko godina. S engleskim nikad nisam bila oduševljena, a sa svakom godinom više, sve mi je manje drag iako ga naravno govorim i pišem. Ali češki je nešto sasvim drugo. Nešto slučajno predivno što se dogodilo jer se valjda moralo dogoditi.
Tata je govorio četiri jezika i ja sam kao mala mislila da priča sve jezike svijeta. Kao mala sam odlučila da ću i ja pričati sve jezike svijeta. Danas znam da ih ima puno više od samo četiri, ali bilo bi lijepo naučiti još jedan. Recimo... ruski ili arapski. Ne zato da u životopisu mogu napisati da govorim pet jezika, ne zato da bih se pred nekim pravila važna. Jednostavno volim jezike, imam sluha za njih, lako mi sjednu, mlada sam i mogu, a zašto ne iskoristiti potencijal koji imaš?
- Uopće me ne fascinira činjenica da u džepu imam kartu za EXIT, a više mi se ide na InMusic. Rekli su da srbi tek tjedan-dva prije objave tko nastupa, ali nekako se bojim da najavljeni neće biti Massive Attack ili Iggy Pop. Ali dobro, neću histerizirati unaprijed. Strpljivo čekam objave i nadam se najboljem.
- Danas sam raspoložena za jedno pivce u krivom i dubokoumne rasprave o umjetnosti. Nešto lagano, količinski prihvatljivo. Ne želim raditi na sutrašnjem mamurluku. S godinama traje sve duže i sve teže legne na želudac.
|
